Crkva Blažene Djevice Marije (Miklinova kapela) – Zaštićeno kulturno dobro
Crkva Blažene Djevice Marije, poznata i kao Miklinova kapela, smještena je u naselju Križanče, na vrhu brežuljka, izvan glavnih prometnica. Sagradili su je supružnici Ana i Tomo Mikl 1872. godine, a godina gradnje uklesana je na zaglavnom kamenu portala.
Jednobrodna građevina pravilno je orijentirana i ima pravokutni tlocrt s malim zvonikom iznad ulaza. Godine 1896. kapela je ukrašena freskama koje su izradili poznati majstori iz obitelji Brollo iz talijanske pokrajine Furlanije, poznati po oslikavanju crkava. Kapela je 1989. godine bila meta krađe, pri čemu su ukradeni neki od vrijednih kipova i kaleža. Unatoč tome, ostaje značajan primjer sakralne arhitekture 19. stoljeća i čuva povijesnu i duhovnu vrijednost za župu i okolno područje.
Crkva svete Barbare i kurija župnog dvora – zaštićeno kulturno dobro
Crkva svete Barbare smještena je na jednoj od najatraktivnijih lokacija u općini, na najvišoj nadmorskoj visini od 325 metara. Prvotno se na ovom brežuljku nalazila privatna drvena kapela sv. Josipa, izgrađena na posjedu Josipa Kuštera. Današnja crkva datira iz 18. stoljeća; 1768. godine dograđena je lađa, a 1775. godine toranj. Na škropionici današnje crkve urezana je godina 1687. i inicijali križovljanskog župnika Andrije Katulića, što svjedoči o korištenju inventara iz bivše kapele prilikom preuređenja.
Župa je osnovana 1789. godine od dijelova župa Križovljan i Vinica. Barokni oltari dovezeni su iz Zagreba iz crkve predviđene za rušenje, dok je sveta Barbara izabrana za zaštitnicu zbog obližnjih rudnika u Maruševcu i strmoga vinogradarskog područja. Crkva je jednobrodna građevina kasnobaroknog stila s pravokutnim tlocrtnim oblikom, svetištem okrenutim prema sjeveru i masivnim zidanim tornjem ispred glavnog ulaza.
Kurija župnog dvora, smještena uz crkvu sa sjeverne strane, jednokatna je građevina pravokutnog tlocrta s četverostrešnim krovom. Do crkve vodi 142 stepenice, izgrađene 1988. godine za vrijeme upravljanja župe od strane vlč. Vlade Stolnika, ili asfaltirani put za vozila.
Orgulje su djelo zagrebačkog graditelja Dobnika iz 1891. godine.
Dvorac Križovljan-grad – zaštićeno kulturno dobro
Dvorac Križovljan-grad najsjeverniji je dvorac Hrvatskog zagorja i prvi put se spominje sredinom 16. stoljeća kao drveni objekt. U 17. stoljeću podignut je zidani nizinski burg s renesansnim elementima poput volumena i arhitektonskih detalja. Riječ je o jednokatnom fortifikacijsko-stambenom objektu centralnog tlocrta, što je rijetkost u ovom dijelu Hrvatske. Dvorac, zajedno s perivojem, spada među najvrednije spomenike Hrvatskog zagorja.
Vrhunac dvorac doživljava u 18. stoljeću kada je njegov vlasnik bio Karlo Paszthory. Nažalost, 1949. godine stradao je u požaru, nakon čega počinje propadati, unatoč povremenim pokušajima obnove. Nakon Drugog svjetskog rata vlasnici su napustili dvorac, koji od tada nije dobio odgovarajuću namjenu.
Najstariji povijesni izvori svjedoče da je područje današnje općine Cestica u 14. stoljeću pripadalo obitelji Vragović iz Maruševca. Križovljangradska grana obitelji Vragović podigla je dva drvena kaštela te u 16. stoljeću izgradila Župnu crkvu na brdu Prekorje za svoje kmetove. Dvorac ostaje u vlasništvu obitelji Vragović do 1717. godine, kada Kristofor Vragović pogiba u bitci kod Zrinja, a posjedi prelaze pod upravu kraljevske blagajne.
Splitska plemićka obitelj Bakići nasljeđuje dvorac. Petar Bakić, biskup, upravljao je dvorcem sve do sukoba s franjevcima 1729. godine. Posjed je 1740. darovan njegovom nasljedniku Pavlu Bakiću, koji je 1752. godine na mjestu starog kaštela podigao novi zidani dvorac. U posjed obitelji Paszthory dvorac prelazi udajom Bakićeve kćeri Marije Ane. Obitelj Paszthory dodatno je uljepšala dvorac i uredila perivoj. Dvorac je sadržavao renesansnu kapelicu s oltarom Majke Božje, štukature s motivima cvijeća i grožđa, te hodnike s bogatim detaljima. Obiteljski grb postavljen na ulaznim vratima djelomično je prekrila obitelj Varady.
Uz dvorac je formiran pejzažni perivoj engleskog tipa na površini od 22,97 ha, koji se povezuje s autohtonom šumom uz dravski rukavac. Travnjaci s grupama drveća i soliternim hrastovima čine klasičan primjer engleskog perivoja, oblikovanog oko 1800. godine, a preoblikovanog 1869. godine. Perivoj je proglašen spomenikom parkovne arhitekture 1. travnja 1952. godine.
Danas je dvorac u privatnom vlasništvu, ali bez značajnijih ulaganja. Požar iz 1949. godine, navodno uzrokovan ljudskom nepažnjom, uništio je velik dio vrijednog namještaja i umjetnina, od kojih je jedan portret sačuvan u Gradskom muzeju Varaždin. Unatoč brojnim planovima za obnovu, dvorac i dalje čeka svoj spas.
Crkva Uzvišenja sv. Križa i kurija župnog dvora – zaštićeno kulturno dobro
Crkva Uzvišenja sv. Križa nalazi se u središtu Radovca i današnja je župna crkva župe Križovljan. Prvotna kapela na tom mjestu, sagrađena u 17. stoljeću, bila je posvećena Majci Božjoj i građena u kasnogotičkom stilu. Nova crkva izgrađena je 1753. godine, kada je proširena lađa, a postojeći materijal stare crkve iskorišten za gradnju novog svetišta i tornja u baroknom stilu.
Crkva je jednobrodna građevina s poligonalnim svetištem užim od broda, ojačanim kontraforima. Sa sjeverne strane crkve nalaze se sakristija, kapela i masivni zvonik. Na pročelju crkve nalazi se renesansna bifora, okružena s 11 oslikanih niša koje prikazuju apostole i Krista.
Prvobitni oltar crkve bio je posvećen Majci Božjoj, dok su pokrajni oltari bili posvećeni sv. Ani te rimskim mučenicima Ivanu i Pavlu. Tijekom vremena, kipovi na pročelju zamijenjeni su zidnim slikama. Pozlaćeni ciborij, djelo majstora Jurja Kuntića, jedan je od najvrjednijih sačuvanih predmeta u crkvi.
Mehaničke orgulje, sagrađene 1888. godine, djelo su graditelja Ferde Heferera. Propovjedaonica i oltari tirolskog podrijetla, izrađeni 1896. godine, nemaju posebnu umjetničku vrijednost.
Zbog položaja na kliznom terenu, crkva zahtijeva stalnu obnovu. Tijekom posljednje obnove uređena je fasada i unutrašnjost crkve, a obnova je provedena uz potporu župnika Zorislava Šafrana. Danas se u crkvi gotovo svakodnevno održavaju mise, dok se župna misa održava svake nedjelje.
Kurija župnog dvora
Kurija župnog dvora nalazi se 200 metara sjeverno od crkve. Radi se o jednokatnoj građevini koja je služila kao rezidencija župnika i dio povijesnog nasljeđa župe.
Osvrt na povijest crkve i pročelje
Na mjestu današnje crkve u 17. stoljeću nalazila se kapela Majke Božje. Preseljenje i izgradnju nove crkve predložili su vizitatori zbog nepovoljnog položaja i utjecaja podzemnih voda na prvu crkvu i groblje. Prijedlog je realiziran 1753. godine pod pokroviteljstvom Pavla Bakića.
Pročelje crkve obilježeno je nišama koje su nekada sadržavale kipove Isusa i apostola, a vrh je krasio kip Marije i Ivana pod križem. Tijekom 19. stoljeća kipove su zamijenile freske Vjekoslava Dolinšeka, dok su gornje niše ostale prazne. Potresi 1930. godine oštetili su zid i strop iznad kora, zbog čega su postavljeni potporni zidovi i zatege kako bi se stabilizirala konstrukcija.
Crkva Uzvišenja sv. Križa danas je značajno duhovno i kulturno središte, mjesto proštenja Križova te tradicionalnih događanja poput božićnih koncerata.
Kapela blaženog Alojzija Stepinca
Kapela blaženog Alojzija Stepinca podignuta je u spomen na stradanja iz Drugog svjetskog rata, tijekom kojeg je više od 180 stanovnika općine Cestica izgubilo svoje živote. Poginuli su pokopani na grobištu Pancerica, koje danas okružuje ovu kapelu. Ideja o izgradnji kapele potaknuta je 1994. godine, kada je blagoslovljen križ u spomen na žrtve, u sklopu obilježavanja 50. obljetnice stradanja nedužnih ljudi. Iste godine osnovan je odbor za izgradnju kapele u Virju Otoku, koji je podnio službeni zahtjev za njezinu realizaciju pod vodstvom župe Križovljan.
Stanovnici općine prikupili su nešto više od 400.000 kuna za izgradnju kapele. Radovi su započeli 1997. godine pod vodstvom domaćeg majstora Ivana Hrnčića. Završne radove izvodili su Slunjski, Krasnić i Minđek uz podršku drugih sponzora. Nakon dovršetka izgradnje, kapelu su obišli preživjeli sudionici Drugog svjetskog rata. Nedugo potom asfaltiran je prilaz kapeli, postavljeno je zvono teško 162 kilograma te je uređen okoliš.
Završne radove, poput asfaltiranja i uređenja okoliša, izveli su mještani Virja Otoka potpuno besplatno. Kapela je blagoslovljena 2000. godine od strane tadašnjeg biskupa Marka Culeja. Kasnijih godina kapela je dodatno opremljena – dobila je orgulje i ogradu, a na grobovima su postavljeni bijeli križevi.
Od blagoslova kapele, svakog mjeseca, zadnje nedjelje, u njoj se služi misa. Kapela blaženog Alojzija Stepinca ostaje trajni podsjetnik na žrtve rata i simbol zajedništva lokalne zajednice.
Kapela sv. Lovre – zaštićeno kulturno dobro
Kapela sv. Lovre smještena je na vrhu brijega u naselju Lovrečan, gdje svojim istaknutim položajem dominira selom i dijelom dravske doline. Jednobrodna je građevina pravokutnog tlocrta, sa svetištem na istočnoj strani i tornjem dozidanim iza svetišta. Prizemlje tornja je četvrtastog tlocrta, dok gornji dio prelazi u osmerokut. Prema zapisima, prvotnu rotondu – građevinu kružnog tlocrta – sagradio je nepoznati konjanički kapetan kao zahvalnicu Bogu nakon pobjede nad Turcima. Kapela je potpuno preuređena 1678. godine i posvećena sv. Lovri. Današnja građevina datira iz druge polovice 18. stoljeća, točnije iz 1738. godine, kada je podignut toranj, čineći je najstarijom zgradom na području općine Cestica.
Orgulje koje se danas nalaze u kapeli nabavljene su 1896. godine.
Pil sa skulpturom Tužnog Krista, Dubrava Križovljanska – zaštićeno kulturno dobro
Pil u Dubravi Križovljanskoj smješten je na privatnoj parceli, uz sporednu Vinogradsku cestu koja vodi prema Zavrču, nedaleko od granice sa Slovenijom. Sastoji se od dva kamena stupa kvadratnog presjeka, postavljena jedan iznad drugog, datirana godinom 1674. Na gornjem širem dijelu stupa nalazi se skulptura Tužnog Krista.
Ovaj prikaz zamišljenog Krista na svetačkom stupu, postavljen na križanju puteva kao vertikalni naglasak, djelo je zasad anonimnog, vjerojatno domaćeg kipara. Po dataciji, pil iz Dubrave stoji na početku serije javnih skulptura s ikonografijom Tužnog Krista u ovom dijelu Hrvatske.
Pil Tužnog Krista u Kolarovcu – Zaštićeno Kulturno Dobro i Svjedočanstvo Baroka
Pil Tužnog Krista, smješten u Kolarovcu uz državnu cestu koja povezuje Varaždin i Lovrečan, jedan je od najstarijih i najvrjednijih sakralnih spomenika sjeverne Hrvatske. Ovaj kameni stup s prikazom sjedećeg i zamišljenog Krista primjer je ranobarokne skulpture i neprocjenjivo svjedočanstvo vjere i umjetnosti 17. stoljeća.
Prema uklesanom latinskom natpisu, pil je podignut 1658. godine na inicijativu župnika Martina Čelijaka. Natpis glasi:
“Na veću slavu Božju i na spomen muke Gospodina našega Isusa Krista. Podigao župnik Martin Čelijak godine 1658.”
Izvorno smješten u selu Babinec, pil je tijekom vremena premješten u Kolarovec, gdje se danas nalazi unutar dvorišta stambene parcele.
Unatoč oštećenjima uzrokovanim vremenskim neprilikama, kamena skulptura Krista prepoznata je kao djelo nepoznatog, ali iznimno vještog baroknog kipara. Način izvedbe i kompozicija odaju visok umjetnički doseg, dok ostali petroglifi svjedoče o dubokoj pobožnosti lokalnog stanovništva.
Kao najstariji i najvrjedniji spomenik župe Križovljan, ovaj pil ostaje trajno svjedočanstvo baroknog razdoblja u Hrvatskoj, spajajući religijsku predanost i umjetnički izričaj u jedinstvenu kulturnu baštinu.
